Hiperaktivni sanjar Ferek više od ikoga zna o čemu govori jer se odmalena bori sam sa sobom i okolinom koja, u najmanju ruku, nije bila poticajna za nekoga tko je različit. Iako je stabilno iskoračio na prvu stepenicu osnovnoškolskog obrazovanja, uz učiteljicu koja prepoznaje važnost pravilne stimulacije hiperaktivnog djeteta, već u drugome razredu, dolaskom nove učiteljice, počinju izazovi. Iz nepažnje, temeljnog simptoma ADHD-a, proizašle su nebrojene prepreke u ovladavanju školskim gradivom, odnosu s drugim učenicima, ali i učiteljima. Nemogućnost koncentracije, pad samopouzdanja, izrugivanje različitostima, neshvaćanje i nerazumijevanje – ovim se imenicama Ferek osvrnuo na svoje školovanje.

Nakon teškom mukom završene osnovne i srednje škole uz sveprisutan osjećaj ljutnje, bezvrijednosti i mržnje prema samome sebi, Ferek je počeo istraživati o ADHDU-u i doživio je buđenje – svoje duhovno rođenje i svjesnost sebe. Shvatio je da se, ukoliko želi iskoristiti svoje potencijale, mora baviti isključivo onime što ga zanima. Danas se Ferek doista i bavi onime što ga zanima; pomaže hiperaktivnim sanjarima i njihovim roditeljima, no isto tako učitelje i stručne suradnike želi  potaknuti na što bolju prihvaćenost „drugačijih“ malih individualaca u slabo elastičnom obrazovnom sustavu.

Predavanje je zaključio tvrdnjom kako učenici mogu zaboraviti gradivo, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali.  

Petra Birman, prof.