Počeci haiku poezije sežu u daleki Japan, kada je 'hokka' bio naziv za kratku kiticu koja se najčešće nalazila na početku tradicionalnih pjesama koje su se pjevale u zboru. Kasnije, 'hokka' se izdvojila u zasebnu formu, da bi joj u 19. stoljeću pjesnik Masaoka Shiki dao pravila i preimenovao u 'haiku' kakav poznajemo i danas. Inače, haiku se danas stvara diljem svijeta, a dosta je popularan i na našem prostoru. Veoma je zanimljivo spomenuti da je jedan od najpoznatijih haiku majstora, tzv. 'haijina', sadašnji predsjednik Vijeća Europe Herman van Rompuy, poznatiji kao 'Haiku Herman' i pisac vlastite zbirke haiku pjesama objavljene 2010. godine.

Haiku je dosta slobodna pjesnička forma, ali neka pravila moraju se zadovoljiti. Osim već navedenog broja slogova (moderni haiku to često krši, pa haiku danas može imati između 12 i 20 slogova), haiku ne trpi rimu i previše kićenosti te epiteta. On je neposredni izraz pjesnikova doživljaja, pri čemu pjesnik nije nužno mnogo razmišljao što će napisati ili tko će to jednog dana čitati.

Upravo zbog toga, haiku vole čitati i pisati svi, od profesionalaca pa do laika koji se vole igrati riječima. Ljepota haiku pjesama je u tome što su teme svakodnevne i svakom poznate, a sama forma zanimljiva i jednostavna. Njegova snaga je u istinitosti, neposrednosti i doživljaju – dobar haiku je onaj koji vas u sekundu ili dvije čitanja navedenim 'rezom' pobudi na neki dublji, snažniji način – bio to smijeh, tuga ili ozbiljnost.

izvor: internet