Ovo je za sve iznimno težak i zahtjevan zadatak i sada je posebno bitno da shvatimo da smo svi u istoj situaciji i kako bismo sve lakše prošli moramo surađivati.

Dok je nekim učenicima ovakav oblik nastave mačji kašalj, drugi ne uspijevaju pratiti tempo nastavnika. Zato je iznimno važno da profesori budu obzirni prema učenicima, ali i obratno.

Srećom većini djece pomažu roditelji ili starija braća i sestre, ali onima čiji roditelji duže rade i ne stignu (ili im ne znaju) pomoći ova situacija nije nimalo laka i zato se opet stavlja naglasak na toleranciju nastavnika i učenika.

Djeci također nedostaju prijatelji s kojima bi podijelili mišljenja, strahove i frustracije i s kojima bi sve ovo lakše prebrodili. Ali moramo znati da će sve ovo proći, a djeca će, kad se ponovno vrate u škole još više cijeniti čari druženja s prijateljima.

Najveća nada u ovim trenucima je izreka: „U svakom zlu neko dobro“. To dobro nekome je što je više doma s obitelji, nekome što ima više slobodnog vremena, nekome što može dulje spavati… U svakom slučaju ostanite doma i nađite nešto što će vas razveseliti!

Napisala: Lorena Hršak,7.a